BILJKA SREMUŠ: Liječi anemiju, visok pritisak, holesterol, šećer, trigliceride …

SREMUŠ JE 1992. GODINE PROGLAŠEN SVJETSKOM LJEKOVITOM BILJKOM GODINE.
Internet stranice i društvene mreže su pune lažnih priloga i praznih obećanja o svemoćnim receptima i magičnim biljkama koje liječe sve i svašta, i to u roku od samo nekoliko dana.

Evo jedne nase lijepe i ljekovite biljke koja efektno pomaže kod tačno određenih problema. Nije čudotvorna. Neće ubiti ćelije raka za 45 minuta i neće izliječiti sve bolesti ovoga svijeta. Ova biljka koja se zove sremuš, divlji bijeli ili medvjeđi luk /Allium ursinum/ može se naći u gotovo svim dijelovima Evrope i Sjeverne Amerike.

Sremuš efektno snižava krvni pritisak. Naučno je dokazano da popravlja krvnu sliku, reguliše holesterol i trigliceride i snižava šećer u krvi. Snažan je antioksidant i generalno jača imuni sistem. Ljekovita sumporna jedinjenja koja se nalaze u sremušu imaju i antimikrobsko djelovanje pa se preporučuje i kod infekcija probavnog, respiratornog i urinarnog trakta.

Postoji još nekoliko indikacija gdje sremuš može efikasno pomoći, ali ako ih sada budem nabrajao bojim se da ne uđemo u kategoriju nepostojećih, takozvanih magičnih biljki.

Od svih biljaka koje poznajem, a broj je poprilično veliki, sremuš se sigurno najviše približio epitetu SUPER biljke. Ovo nije samo moje mišljenje. Sremuš je 1992. godine proglašen evropskom biljkom godine od strane Asociacije za zaštitu i istraživanja evropskih medicinskih biljaka. (Association for the Protection and Research on European Medicinal Plants).

Indikacije koje sam naveo nisu rezultat “rakla-kazala” teorije, već naučno dokazane činjenice velikog broja univerziteta i kliničkih ispitivanja. Još jedna divna osobina sremuša je da je super ukusan i nije ga teško koristiti. Sremuš je bliski rođak svima poznatog bijelog luka, te ga često zovu i divlji bijeli luk. Specifična molekularna struktura enzima i ljekovitih sumpornih jedinjenja daje sremušu i par desetina puta jače djelovanje od bijelog luka, sa blažim ukusom i nama karakterističnim mirisom.

Korištenje bijelog luka, koliko god da je preporučljivo i korisno daje nam neugodan zadah i lučenje neprijatnih mirisa kroz kožu i do par dana poslije konzumiranja. Ovo na žalost sprečava mnoge da ga koriste zbog društvenih i poslovnih razloga.

KORIŠĆENJE SREMUŠA U LJEKOVITE I KULINARSKE SVRHE

Pesto od sremuša je vrlo ukusan i ljekovit. Samljeven sremuš sa maslinovim uljem i sirćetom.

Sremuš se može koristiti svjež kao salata ili kao dodatak drugim salatama. Ovo je najbolja varijanta korištenja za zdravstvene beneficije.
Dodatnu aromu bijelog luka dodaće i supama i varivima.​

Sremuš u kulinarstvu može zamjeniti bijeli luk, a neugodan dah i lučenje istog mirisa kroz kožu će trajati samo nekoliko sati. Molekularna struktura alicina iz sremuša se razlikuje od alicina iz bijelog luka i jetra ga brže i bolje prerađuje i šalje u dijelove organizma gdje je najviše potreban.

POSTAVLJA SE PITANJE IMA LI OVA SUPERIORNA BILJKA IKAKVE NEGATIVENE EPITETE??? NA ŽALOST, IMA.
Toliko je efektan u snižavanju krvnog pritiska da je osobama koje imaju nizak krvni pritisak potreban izvjestan period prilagođavanja. Tek nakon 2-3 nedelje konzumacije, dolazi do stabilizacije krvnog pritiska. Druga negativna osobina sremuša je da se ne može skladištiti i ostavljati za kasnije ako želimo maksimalne zdravstvene beneficije. Čak i svježe ubrani listovi izgube većinu korisnih ljekovitih jedinjenja poslije nekoliko sati čak i kad su pravilno skladišteni u hladnjaku. Listovi će izgledati svježi i zdravi i poslije nekoliko dana poslije branja.

Kulinarske osobine će ostati iste i mogu se koristiti kao divan ukusan dodatak salatima i varivima. Da ne bude zabune, nije sve izgubljeno, čak i poslije nekoliko dana listovi sremuša zadržavaju vitamin C i imaju drugih ljekovitih svojstava, ali to je daleko od onih koje dobijete ako ga koritite neposredno poslije branja. Međutim, adenozin (koji reguliše visok krvni pritisak) i alicin (najjači antimikrobni element u prirodi) nestaju vrlo brzo nakon izlaganja kiseoniku poslije berbe.Na žalost, sremuš se u prirodi može naći samo početkom proljeća i to u rasponu od samo dvadesetak dana od izbijanja prvih listova.